Izolovano ostrvo Elba

Napoleon je prognan na malo ostrvo Elba, koje se nalazi istočno od njegovog rodnog ostrva Korzike. Izgledalo je kao da će ostatak života provesti na tom ostrvu, ali mu se sudbina još jednom osmjehnula. Vladavina Luja XVIII izazivala je talas nezadovoljstva, i uskoro je počelo žaljenje za slavnim godinama pod Napoleonovom vlašću. Mnogi su željeli njegov povratak. Napoleon je okupio nekoliko stotina vojnika i pobjegao sa Elbe, stigao u južnu Francusku 1. marta 1815, prije nego što se navršila godina otkako je poslat na Elbu. Povratak mu je omogućila snažna podrška koju je uživao. Vojnici su oduševljeno dočekali čovjeka koji im je dao osjećaj ponosa. Plašeći se za svoj život, Luj XVIII pobjegao je iz Pariza u izgnanstvo.

"Više ne želim veliko carstvo. Sve što sada želim jeste da Francuzi budu srećni i da žive mirno."

Pošto je povratio vlast, Napoleon je ove riječi izrekao u pokušaju da zaključi mir sa Englazima i njihovim saveznicima. Ali već je bilo kasno, jer su na sastanku u Beču odlučili da slome Napoleonov uticaj u Evropi. Jedini način da se to uradi bio je rat. Krajem juna u Parizu je mobilisano oko 130 000 vojnika, koji je trebalo da se bore protiv združenih snaga, i izgledalo je da su odlučni da pobjede. Ali su 18. juna na Vaterlou, južno od Brisela, pretrpjeli katastrofalan poraz. Bilo je to tačno sto dana nakon što se Napoleon vratio na vlast.

Nakon što je drugi put poražen, oduzeta mu je titula i ukrcan je na britanski brod "Belerofont", te se nadao da će biti prognan u Englesku. Ali mu ovo nije bilo odobreno i poslat je na Svetu Jelenu, ostrvo u južnom Atlantiku. Sveta Jelena je udaljeno ostrvo, bliže Africi nego Evropi. Savezničke snage su odlučile da tako kazne Napoleona, koga su krivili za godine nemira u Evropi. Život na Svetoj Jeleni bio je težak, i ni po čemu nije ličio na onaj lagodni život koji je vodio na Elbi.

Ovdje je živjeo u ruševnoj kući, pod stalnim nadzorom britanskih vojnika. Zemlje saveznice su smatrale da moraju da paze na njega kako ne bi pobjegao kao što je to uradio sa Elbe. Samo je mogao da se sjeća svojih slavnih godina. Uz pomoć pisara kome je diktirao tekst, pisao je bilješke o svojim danima na Svetoj Jeleni. Evo odlomka iz njegovog dnevnika:

"Naravno, istoričari mogu da zapaze ambiciju kada analiziraju prošle događaje. Ali je ta ambicija bila mnogo veća i sveobuhvatnija nego što oni vjeruju."

Šest godina nakon što je poslat u izgnanstvo, 5. maja 1821., bivši imperator mirno je umro na ostrvu Sveta Jelena. Autopsija, koja je odmah urađena, otkrila je promjene na hipofizi. Smatra se da je ovo bio uzrok njegovih zdravstvenih i duševnih problema.

NAZAD